1. Aralicu se cesto usporedjuje s Andricem i Selimovicem zbog povijesne i "orijentalne" tematike. No-to su pisci koji po stilu i habitusu s Aralicom nemaju veze. Kao tradicionalni realisticki pripovjedaci, oni se razlikuju od Aralice vec time sto je on modernisticki romanopisac. Cesta je zabluda svrstavanje Aralice (valjda zbog povijesne tematike-kao da Marquez nije napisao povijesni roman o Bolivaru, a Yourcenarova o Renesansi i Antici) u "tradicionalne pripovjedace". No, on je modernist najslicniji Josephu Conradu po meditativnoj gustoci teksta i kompleksnim narativnim tehnikama (sam je Aralica medju svojim uzorima naveo Hamsuna, Singera i Manna-no to nije vidljivo iz njegovih tekstova).

2. Aralica je univerzalan autor u bar 7-9 romana- zadivljujuci podhvat. Po mom sudu, sigurno je veci pisac od, recimo, Rushdiea ili Bellowa. Pripada u kategoriju 5-10 najvecih zivucih svjetskih romanopisaca, i trpati ga iskljucivo u okvir hrvatske književnosti je provincijalizam. Njemu je mjesto u društvu Cormaca McCarthyja,
Solzenjicina, Marqueza, .. Razni Salingeri, Pynchoni, Aksjonovi, Fuentesi, Kundere, Cele,..need not apply.

3. ali, kad smo vec spomenuli hrvatsku tematiku- Aralica je primarno bard necega sto bismo mogli nazvati "hrvatski mit". To je prica o mitogenoj hrvatskoj zemlji koja pokriva podrucje Dalmacije, Sredisnje Bosne, Like i Hercegovine. To je, naravno, bio trn u oku svim anti- i nehrvatskim klepetalima.

4. Aralica, to je skoro sigurno, ne ce biti siroko prevodjen i citan po svijetu. To je zahtijevan i "tezak" autor (kao Conrad u Nostromu ili Lordu Jimu)- a u ovo doba ADD (poremecaja koji se ocituje u popustanju pozornosti), koliko-toliko su citani jedino "laksi" pisci i politicki podobni lijevi spisatelji (i Gunther Grass je dobio Nobela ne zato jer je istinski znacajan pisac-sto i jest, nego vise zbog pomalo bljutavog ljevicarenja).

"Graditelj svratista" ostaje kvintesencijalni Aralicin mudrosni povijesni roman.